(Primjenjuje se od 1. siječnja 2015.)

Posebni medicinski postupci

Posebni medicinski postupci su psihokirurgija, kastracija i elektrokonvulzivno liječenje. Psihokirurgija (tzv. “lobotomija”) u Republici Hrvatskoj apsolutno je zabranjena. Kastracija koja za svrhu ima sterilizaciju, dakle kirurško uklanjanje unutarnjih ili vanjskih organa radi sprječavanja reproduktivnih funkcija također je zabranjena u Hrvatskoj. Međutim, moguća je kastracija iz drugih razloga, kao npr. u postupku promjene spola ili liječenja raka. Također, prema odredbama Obiteljskog zakona moguća je i sterilizacija osobe s duševnim smetnjama, no samo uz njezin pristanak ili uz odluku suda ako je lišena poslovne sposobnosti.

Elektrokonvulzivno liječenje (prije tzv. “elektro-šok terapija ili elektrošokovi) je poseban medicinski postupak invazivne naravi koji se sastoji od puštanja električne energije u određenoj nesmrtonosnoj voltaži u mozak sa ciljem postizanja promjena u psihičkom ponašanju pacijenta. Zbog teško predvidljivih posljedica i iskustva nuspojava koje su doživjele osobe s duševnim smetnjama smatra se posebnim medicinskim postupkom koji se može provoditi samo na temelju striktno određenih zakonskih pravila, a to su (čl. 18. Zakona):

1. da je osoba s duševnim smetnjama dala pisani pristanak
2. da su prethodno iscrpljeni svi ostali postupci liječenja
3. da se opravdano očekuje da će primjena elektrokonvulzivnog liječenja biti od stvarne i izravne koristi za zdravlje te osobe i bez štetnih popratnih posljedica, o čemu mišljenje daje odjelni liječnik
4. da je etičko povjerenstvo psihijatrijske ustanove odnosno etičko povjerenstvo zdravstvene ustanove u čijem se sastavu nalazi psihijatrijska jedinica (u daljnjem tekstu: etičko povjerenstvo) dalo pozitivno mišljenje o etičkoj prihvatljivosti primjene elektrokonvulzivnog liječenja.

Odredbom iz čl. 20. st 2. Zakona isključena je mogućnost da pristanak na ovaj postupak može dati osoba od povjerenja ili zakonski zastupnik, što znači da umjesto osobe s duševnim smetnjama na taj postupak ne može pristati niti njezin roditelj ili skrbnik. Odrasla osoba s duševnim smetnjama koja je sposobna dati pristanak može pristati na taj medicinski postupak, no dijete ne može dati takav pristanak pa je prema tome elektrokonvulzivna terapija nad djecom zabranjena (jer ne može pristanak dati niti roditelj niti skrbnik djeteta).

Biomedicinska istraživanja

Biomedicinska istraživanja u psihijatriji nisu medicinski postupak, bez obzira što liječenje određene bolesti može biti motivacija osobe s duševnim smetnjama da se uključi u istraživanje. Biomedicinska istraživanja u Republici Hrvatskoj odobrava Središnje etičko povjerenstvo pri Hrvatskoj agenciji za lijekove i medicinske proizvode, međutim, takva istraživanja nad osobama s duševnim smetnjama moraju imati i odobrenje Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama.

Za uključivanje svake pojedine osobe u biomedicinsko istraživanje potrebno je i pozitivno mišljenje etičkog povjerenstva gdje će se takvo istraživanje provoditi. Nadalje, uključivanje svake pojedine osobe, nakon što zaprimi informaciju da je udovoljeno preostalim zakonskim kriterijima, konačno odobrava ravnatelj ustanove u kojoj će se istraživanje provoditi.

Da bi se neka osoba s duševnim smetnjama mogla uključiti u biomedicinsko istraživanje, potreban je njezin pisani pristanak. Sukladno čl. 20. st. 2. Zakona pisani pristanak ne može dati osoba od povjerenja ili zakonski zastupnik, prema tome istraživanje se ne može provesti nad djetetom niti nad osobom koja nije sposobna dati pristanak.

Uz pisani pristanak osobe s duševnim smetnjama, provoditelj istraživanja dužan je pribaviti i mišljenje drugog psihijatra kojeg određuje Povjerenstvo za zaštitu osoba s duševnim smetnjama, o tome da li je osoba s duševnim smetnjama bila sposobna dati pristanak. Time se osigurava da osoba s duševnim smetnjama nije donijela odluku pod pritiskom svojeg liječnika psihijatra, s obzirom da u većini slučajeva istraživanja provode liječnici nad svojim pacijentima.

Prekršajne i kaznene sankcije

Prekršajna odgovornost

Primjena posebnih medicinskih postupaka i biomedicinskih istraživanja protivno odredbama Zakona kažnjiva je za psihijatrijsku ustanovu kao prekršaj. Jednako tako, prekršajno se može kazniti i odgovorna osoba u psihijatrijskoj ustanovi.

Osoba s duševnim smetnjama koja smatra da je bila oštećena prekršajem može zatražiti od nadležnog Općinskog državnog odvjetništva da protiv psihijatrijske ustanove i individualnog počinitelja pokrene prekršajni postupak ili sama može podnijeti optužni prijedlog nadležnom Prekršajnom sudu. Također, svatko tko ima saznanja da je nad osobom s duševnim smetnjama ili više njih počinjen takav prekršaj može to prijaviti nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu koje može podnijeti optužni prijedlog ukoliko utvrdi da ima osnova.

Kaznena odgovornost

Nezakonita primjena posebnih medicinskih postupaka ili biomedicinskih istraživanja može za doktora medicine ili drugog zdravstvenog djelatnika povući i kaznenu odgovornost za nesavjesno liječenje iz čl. 181. Kaznenog zakona. Težina kaznenog djela ovisi o posljedicama za osobu s duševnim smetnjama, npr. ukoliko je primjenjena elektrokonvulzivna terapija pa je došlo do oštećenja mozga i neuroloških odnosno psihičkih funkcija ili drugog pogoršanja bolesti. To se posebno može odnositi na situacije ako osoba s duševnim smetnjama nije dala pristanak na takav postupak, ili je pristanak dao zakonski zastupnik, a nastupile su neke od navedenih posljedica. Posljedice mogu biti i teže, pa će o tome ovisiti i težina kaznenog djela. Najniža propisana sankcija je kazna zatvora do jedne godine, međutim, ona može doseći i kaznu zatvora do 12 godina ukoliko je posljedica djela smrt jedne ili više osoba.

Kazneno djelo progoni se po službenoj dužnosti pa oštećena osoba s duševnim smetnjama djelo može prijaviti nadležnom Državnom odvjetništvu. Ako oštećena osoba nije u stanju prijaviti djelo, ili je zbog tog djela preminula, ili postoje saznanja da je djelo počinjeno, svatko tko takva saznanja ima dužan je prijaviti počinjenje djela nadležnom Državnom odvjetništvu. Državno odvjetništvo će, nakon što se provede istraga, odlučiti o podizanju optužnice protiv počinitelja.

Naknada štete

Osoba s duševnim smetnjama nad kojom su nezakonito primijenjeni posebni medicinski postupci ili biomedicinska istraživanja ima pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete prema općim propisima. Materijalna šteta odnosi se na sve troškove koji su nastupili kao posljedica njezine povrede prava, kao npr. troškovi liječenja zbog pogoršanja zdravstvenog stanja ili invaliditeta. Nematerijalna šteta odnosi se na povredu prava osobnosti osobe s duševnim smetnjama, tzv. “duševne boli”. Pokretanje postupka za naknadu štete moguće je bez obzira da li je nezakonitim postupanjem počinjen prekršaj ili kazneno djelo. Udruga Sjaj preporuča osobama s duševnim smetnjama da za postupak za naknadu štete angažiraju punomoćnika iz redova odvjetnika radi kvalitetnog i meritornog zastupanja.