Izbor pjesama članica udruge Sjaj.

Ja

Zašto nema cvrkuta ni ptica?
Zašto sve je samo oko mene hrđava žica?

Zašto je tako puteva mnogo,
a putokaza za ovo nema?
I tko bi, tko bi mogao,
Znati što mi se sprema?

Cvrčak me iza sna budi,
Zovu i pliješću mi ljudi.
O gle, čak mi netko i ružu nudi!

Grimizni zastor se diže,
A ja, ja sam sve niže i niže.

Ti moćni,
Zar ne vidiš preplašenu pticu
Polomljenih krila?
Vrati mi ono što jučer sam bila!

Vrati mi jučer, zgazit ću danas,
Nudim ti sutra,
Dajem ti dušu, rumeno srce i rumena jutra.

Postajem ista ko’ ljudi
I hoću da mi se sudi,
Jer svi smo ovdje samo ludi …

Zrinka Perčin

Prazan prostor

Što sam to ja?
Crna crta u prirodi
A okolo mene?
Prazan je to prostor

I.A.

Depresija

Kad me depresija uhvati jako čudna,
Bježim u san da sam što manje budna.
Okolina me tad smatra veoma lijenom,
A ja tako bespomoćnom, na žalost bijednom.

Pa sam onda na kratko i u dobroj „fazi“,
Ali me onda baš nitko ne zapazi.
Pa se tada polako manija „došulja“,
koja sve najbliže oko mene „zažulja“.

Tada me zovu neodgojeno dijete,
A dobre faze nikako da se sjete.
Kao da još naravi dvije skrivene u meni,
a samo pravo ja ostaje u sjeni.

Treba pomoć okolini da se sa nama nosi,
Pa makar nam se narav s normalnom kosi.
Da li je to teta, mama, tata ili brat,
kako na pristupiti trebali bi znat!

Nije li dovoljno što nas psihoza „pere“,
još nam baš treba da se na nas netko dere.
Da nam izliječenje bude mnogo bolje
i okruženje treba zato imat volje.

Zvonimira Pilipović

Neka budem sama

Jesenje boje
Tako prolazne.
Ogoljele grane
Otužno gledaju
Svoje opalo lišće
Vjetar pirka
Rastjeruje
Krupne kapi kiše.
Otiđi već jednom
Nemoj mi rušiti
Mostove čežnje
Jer volim
Svoju samoću
I svoju jesen.

Irina Tkalec

****

Da ne zapale iskre sreće papir,
napisala bih stih.
Radostan, a tih,
kojeg osluhnut može
tek srca tvoga bit.
Sad kad znam
da voljeti te nije grijeh,
mirna sam u duši
gledajuć’ tvoj smijeh!

Gordana Kasumović

****

Ako nazovem svoj život pjesmom
u kojoj si na svoj način njen vječan stih,
zbog tog dragog stiha
ne želim se viče nikada slomiti
o bludi hrid!

Gordana Kasumović

****

Otkala sam ti u svojoj mašti sag.
Ne običan, već leteći.
Ali ti nisi znao da može letjeti.
Učinio si ga tek dijelom
nebeskog pokućstva
po kojem si hodao
kao po zemlji.

Gordana Kasumović

****
Zdravo, Tugo!
Kako si?
Ah,da! Vidim: još si žilava i jaka.
Pitala bih te:
“Kako još dugo misliš biti sa mnom?”
Znam!
Trebam naučiti sretno živjeti
s ovom svojom ranom.

Gordana Kasumović

Slike riječi!

Nekud se mora poći,
i nikako da se ušutkaju riječi,
u kojima
je jedna duša zaspala,
i sanja jedne iste riječi,
i već dugo iščekuje dan
kada će krenuti,
u neki pravac što se nudi,
do cilja u kojem
leži sva nada.
I dok promatram jedna lica,
ona se sama nameću,
kao glasovi neke jake sile,
što upućuje,
i poručuje.
Večeras je dobro,
što ne mogu spavati,
vrijeme je da započne dan,
jer kada poruke stižu,
i oslikavaju slike
zbog nesretne prošlosti,
sad moram slušati.
Dobro je pratiti slike riječi,
u kojima se odmara duh moj,
i ti likovi me šalju
kroz pusto,
da se prođe kroz taj put.

Lidija Šimunović

Zrak slobode!

Šetam mojom cestom
sa uzdahom čistog zraka,
zraka slobode.
Odavno sam čekala na taj trenutak,
i prisjećajući se
dodira tvoga na mome licu,
i pitam se,
odakle ti dolaziš,
moram se pitati,
kada si mi posve tajanstven.
Pitam se
odkud mi tolika snaga
nakon rastanka našeg.
Ja gledam na jednu cestu
koja se prostire
duž cijele pustinje,
i dok kroz nju ja hodim,
ja gledam na tvoje stope,
i ti mi daješ taj
tajanstveni zrak slobode.

Lidija Šimunović

Kuća

I stoji kuća
Sama
Na osami
Sama sebi smeta.
I Čeka
I čeka
Da netko pogled svrati
Da navrati
Da ju oslobodi samoće…
Ali nitko ne dolazi
A ona čeka i čeka
Sama sebi smeta

L.B.

Pismo

Napisao si mi pismo
Što sam sretna bila
Samo sam na to mislila.
Jedno pisamce da mi toliko ulije
radosti u cijelo moje tijelo
Neznam da li treperim od tebe
Ili od svoje fikcije tebe
A možda i fikcije sebe
Kakvom sam ti se predstvila.
I ovim jutrom sam uranila
Sva u tebi.
Sva u sebi.
Osluškujem jutro
Misleći na tebe.
Grad se budi,a je se pitam
Jel si i ti budan.
Piješ li prvu jutarnju kavu
Misliš li na mene
Katkad
Malo češće
Nego što bi se ja nadala.

L.B.

Jedne noći

Bilo je to davno dragi,
još se sjećam one noći,
kad su mi tiho prišle
tvoje usne u samoći.
Ljubio si oči moje,
usne vrele i rumene,
mislila sam da to nitko
neće znati osim mene.
Sudbina je pokopala
naše želje, naše snove,
za njih prije nisam znala,
sad dođoše tuge nove.

Đurđica Pavić

Bez naslova

Ja nemam ni majke ni oca
moj otac je sunce na zalazu,
moja majka je zora,
moj brat je mjesec mladi,
moja sestra je rosa.
oblaci i drveće moji su rođaci
Ja sam dan, moj dragi je noć.
Dan i noć nikada neće nestati,
u sutonu će se sastati.

Lidija Šošić

Izbrisane siluete

Sada smo samo izbrisane siluete
ja za tebe, ti za mene
Sada smo samo dva imena
koja jedna drugom ništa ne znače
sada smo samo bljede siluete
u oku života
a nekad smo bili dva srca koja su se voljela

Maja Morić