ZRINKA PERČIN

Programsko područje resocijalizacije i društvene inkluzije

Rođena sam 23. lipnja 1953. godine u Zagrebu gdje sam završila osnovnu školu i gimnaziju. Potom sam upisala studij Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Zbog udaje i činjenice da sam rodila sina prekinula sam daljnje obrazovanje i zaposlila se 1974. godine u Tvornici automobila Maribor kao referentica za prodaju vozila gdje sam radila do mirovine.

Godine 2001. aktivno sam se uključila u rad udruge roditelja i članova obitelji osoba s duševnim smetnjama “Duga”, na što sam bila potaknuta poradi duševne bolesti mojega sina, koja je u našim životima bila prisutna već od 1994. kada je studirao Elektrotehnički fakultet u Zagrebu. Bilo je to vrlo teško životno razdoblje u kojem sam se potpuno posvetila njegovoj bolesti, u nastojanju da mu pomognem.

Početkom 2004. godine, ja i moj sin priključili smo se radu udruge Sjaj. Tamo sam bila jedna od osnivačica Tima za zakonodavstvo, grupe stručnjaka i aktivista koji su se bavili pitanjem pravne zaštite osoba s duševnim smetnjama.

Nadalje, postupno sam sve više počela raditi na programu Kluba zdravlja “Novi život” kao asistentica koordinatoru toga programa. Kasnije sam počela samostalno provoditi program svakodnevnog i predanog rada koordinatorice za programsko područje: resocijalizacije, socijalne inkluzije osoba s duševnim smetnjama, kao i rad sa roditeljima i općenito obitelji korisnika udruge. Od samog početka sam se intenzivno zalagala za uključivanje osoba s duševnim smetnjama u društvo.

Moj učestali i iscrpni rad na potrebnim administrativnim poslovima udruge jednak je dugotrajnim traganjem za adekvatnim prostorom za udrugu kao i njenim opremanjem.

Samostalno planiram, koordiniram i provodim sve aktivnosti za koje smatram da su interesantne i korisne našim članovima udruge. Tako postoji niz aktivnosti koje su se provodile i koje su tek u planu za provedbu s obzirom na rast ili pad zanimanja korisnika za njih, budući sam radeći primijetila da to varira . Iako treba uložiti dosta truda da se uspostave neke aktivnosti za kojima članovi teže, ali se vrlo brzo pokaže da gube interes. Vjerojatno zbog vanjskih faktora , godišnjih doba, a i same prirode bolesti, kao i zbog faktora što nema prisile i fiksne obaveze.

U toku tih godina isto tako sam sudjelovala u radu niz konferencija, okruglih stolova, manifestacija, studijskih putovanja. Okušala sam se i kao suradnik na izradi raznih brošura i knjiga koje je udruga izdala. Smatram važnim napomenuti organizaciju prvog humanitarnog koncerta pod visokim pokroviteljstvom Ureda za ljudska prava Vlade RH. Posjetila sam i brojne ustanove za zaštitu duševnog zdravlja, domove socijalne skrbi i udomiteljske obitelji, gdje stalno borave osobe s duševnim smetnjama. Dnevno telefonski odgovaram na upite korisnika kao i njihovih roditelja i članova obitelji.

U svom radu sudjelovala sam na različitim televizijskim, radijskim emisijam i bila pozvana kao sugovornik za brojne novinske edicije.

U okviru svega toga mislim da je važno naglasiti sav moj uloženi trud na ukazivanju društvene marginalizacije osoba s duševnim smetnjama, te potrebu za promjenom zakonodavstva i suzbijanje stigme kroz dekonstrukciju stereotipa vezanih za osobe s duševnim smetnjama. Na razne načine se zalažem za pravo osoba s duševnim smetnjama na poslovnu sposobnost kao njihovo pravo na ravnopravni život.

Na posljednjoj izvanrednoj Skupštini 24.8.2015. jednoglasno sam izabrana za Predsjednicu Sjaja i to je funkcija koju trenutno obavljam. Do sada sam, iskreno se nadam, svojim predanim radom učinila niz pozitivnih pomaka, a nadam se da će ih ubuduće biti i više.