Prema odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije, stavljanje osoba s duševnim smetnjama u nepovoljan položaj u odnosu na druge predstavlja diskriminaciju. Osoba koja boluje od neke duševne smetnje može biti diskriminirana po dvije osnove, bilo zbog invaliditeta ili zdravstvenog stanja.

Definicije pojmova

Za razumijevanje zakonskog značenja pojedinih pojmova služimo se pravnom pravnom terminologijom i koristimo one definicije i tumačenja koja su utemeljena na važećim hrvatskim propisima.

Osoba s duševnim smetnjama je prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, duševno bolesna osoba, osobna s duševnim poremećajem, nedovoljno duševno razvijena osoba, ovisnik o alkoholu ili drogama ili osoba s drugim duševnim smetnjama. Definicija se odnosi na sve duševne poremećaje iz 10. izdanja Međunarodne klasifikacije bolesti Svjetske zdravstvene organizacije (ICD-10).

Prema Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, osobe s invaliditetom su one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.

Usporedbom ovih zakonskih pojmova primjećuje se da ne moraju sve osobe s duševnim smetnjama biti istovremeno i osobe s invaliditetom jer neke mogu imati kratkotrajna mentalna oštećenja, dok neke mogu čak imati i dugotrajna takva oštećenja bez da postoje prepreke koje ih sprečavaju u punom i učinkovitom sudjelovanju u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. To se ne odnosi samo na osobe s duševnim smetnjama, već na sve osobe koje mogu bolovati od bilo koje druge bolesti ili imati kakvo tjelesno, intelektualno ili osjetilno oštećenje. Zato je namjera zakonodavca Zakonom o suzbijanju diskriminacije bila zaštiti sve kategorije građana koji mogu potencijalno biti ugroženi diskriminacijom. Prema tome, bez obzira da li se neka osoba sa duševnom smetnjom može smatrati osobom s invaliditetom ili ne, na nju se podjednako primjenjuje Zakon o suzbijanju diskriminacije ako je zbog svoje bolesti bila stavljena u nejednak položaj pred drugima.

Zabranjeni oblici diskriminacije

Diskriminacija ima nekoliko pojavnih oblika. Ona može biti izravna ili neizravna, može biti počinjena kao oblik uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, može biti učinjena segregacijom ili viktimizacijom. Svi ovi pojmovi opisani su odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Kada je riječ o osobama s invaliditetom, diskriminacija znači i propuštanje razumne prilagodbe; dakle propuštanje pružanja podrške osobi s invaliditetom da bi mogla na ravnopravnoj osnovi s drugima pristupiti tržištu rada, sudjelovati u javnom i kulturnom životu ili koristiti javno dostupne resurse.

Instrumenti pravne zaštite

Osobe koje smatraju da su bile diskriminirane mogu se radi pravne zaštite obratiti Pravobraniteljici za osobe s invaliditetom (osnova invaliditeta) odnosno Pučkom pravobranitelju (osnova zdravstvenog stanja). Pravobraniteljima se osoba može obratiti ukoliko već nije pokrenula sudski spor, a oni mogu osobi ukazati na mehanizme pravne zaštite, upozoriti počinitelja diskriminacije na njegovo postupanje te sudjelovati u postupku nagodbe između žrtve i počinitelja diskriminacije. U postojećem sudskom sporu za zaštitu od diskriminacije, pravobranitelji se mogu uključiti kao umješači na strani tužitelja (žrtve diskriminacije).

Osoba koja smatra da je bila diskriminirana može podnijeti tužbu u građanskom postupku po kojoj može tražiti da se utvrdi postojanje diskriminacije, da tuženik (počinitelj diskriminacije) prestane sa diskriminacijom i da se tužitelju (žrtvi diskriminacije) dosudi naknada štete. Posebnost građanskog postupka za diskriminaciju je u teretu dokazivanja kada tužitelj (žrtva diskriminacije) treba samo sudu učiniti vjerojatnim da je to diskriminacije došlo, dok u daljnjem postupku tuženik (počinitelj diskriminacije) mora dokazati da do diskriminacije nije došlo, što tužitelju olakšava njegov položaj pred sudom.

Diskriminacija također predstavlja kazneno djelo povrede ravnopravnosti građana iz čl. 106. Kaznenog zakona i svatko tko smatra da je povrijeđen diskriminacijom može prijaviti to kao kazneno djelo nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu, a progon se pokreće po službenoj dužnosti.

Sudjelovanje udruge

Udruga Sjaj može pružiti pomoć osobama s duševnim smetnjama koje su zbog svoje bolesti bile diskriminirane, bez obzira radilo se o zdravstvenom stanju ili invaliditetu.

Također, možemo se u postojeći sudski postupak za zaštitu od diskriminacije uključiti kao umješači ukoliko raspolažemo dodatnim argumentima koji tužitelju mogu pomoći u tom sudskom postupku. U pravilu, kada udruga iz vlastitih sredstava pokriva troškove odvjetnika koji zastupa tužitelja u postupku za zaštitu od diskriminacije i već sudjeluje u pružanju pomoći, udruga se ne uključuje kao umješač. To će učiniti samo ako postoje dodatni razlozi i argumenti za takvo uključivanje.

Udruga Sjaj može podnijeti udružnu tužbu za diskriminaciju prema odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije, ako je diskriminacija počinjena prema skupini građana čak i kada ne postoji konkretna žrtva diskriminacije.

Primjeri iz prakse

Udruga Sjaj pruža pomoć osobi koja smatra da je po osnovi invaliditeta – profesionalne nesposobnosti za rad zbog duševne bolesti bila diskriminirana u području rada te je tako, zato što je njezin poslodavac bio uvjeren da ona sa tom vrstom duševne bolesti nije sposobna obavljati bilo kakve poslove, dobila otkaz protivno Zakonu o radu. Tužiteljica je podnijela tužbu zbog nezakonitog otkaza na osnovi diskriminacije te se očekuje presuda suda prvog stupnja.

Tijekom 2009. godine, udruga Sjaj obratila se s pritužbom Pučkom pravobranitelju protiv Neuropsihijatrijske bolnice “Ivan Barbot” u Popovači sa sumnjom da su odgovorni djelatnici Zavoda za forenzičku psihijatriju počinili diskriminaciju na štetu pacijenata toga Zavoda jer su dopustili novinarskoj ekipi Jutarnjeg lista da fotografira, ispituje pacijente te im dali uvid u njihovu medicinsku dokumentaciju isključivo zato jer se radi o pacijentima koji su u neubrojivom stanju počinili teška kaznena djela. Udruga Sjaj smatra da je odavanje profesionalne tajne i propuštanje poštivanja bolničkih pravila radi izlaganja njihove privatnosti javnosti zbog prirode duševnih bolesti tih pacijenata predstavljalo diskriminaciju. Udruga Sjaj još uvijek očekuje odgovor Pučkog pravobranitelja.

Tijekom 2011. godine udruga Sjaj zaprimila je nekoliko anonimnih prijava osoba da su za vrijeme sigurnosnih pregleda objekata i stanara stambenih zgrada u povodu dolaska Pape Benedikta XVI. bili ispitivani od strane policijskih službenika o duševnim bolestima, zbog čega je podnijela pritužbu za diskriminaciju Pučkom pravobranitelju. Pučki pravobranitelj odgovorio je udruzi Sjaj da su policijski službenici tako postupali prema svim građanima, a ne samo prema građanima koji boluju od neke duševne bolesti. Međutim, udruga Sjaj smatra da je ispitivanje građana općenito o duševnim bolestima u kontekstu sigurnosnih provjera diskriminatoran postupak te je zatražila od Pučkog pravobranitelja dodatno očitovanje koje još uvijek nije dobila.

U svojem radu, udruga Sjaj susrela se sa primjerima mnogih osoba s duševnim smetnjama koje su smještene u domove socijalne skrbi za psihički bolesne osobe. Te su osobe prethodno bile lišene poslovne sposobnosti pa su dakle, prisilno (protivno svojoj volji) odvojene u domove socijalne skrbi namijenjene isključivo osobama s duševnim smetnjama i koje su izolirane od društvene zajednice, zbog čega udruga Sjaj smatra da je Republika Hrvatska počinila segregaciju koja je zabranjena Zakonom o suzbijanju diskriminacije.

Svatko tko smatra da je postupkom druge pravne ili fizičke osobe bio diskriminiran po osnovi zdravstvenog stanja ili invaliditeta može se obratiti udruzi Sjaj za pomoć. Zbog specifičnog područja na kojem udruga djeluje, ona ne pruža pomoć svim osobama koje boluju od raznih bolesti ili svim osobama s invaliditetom, već samo onima sa duševnim smetnjama. Međutim, ako osoba ima bilo kakve duševne smetnje kao posljedicu neke druge bolesti, a takve smetnje su bile razlogom diskriminacije (kao npr. kod organskih bolesti), udruga Sjaj pružit će pomoć i tim osobama, a sve ostale uputiti na druge mjerodavne službe podrške.