(Primjenjuje se od 1. siječnja 2015.)
Osobe s duševnim smetnjama imaju prava u Republici Hrvatskoj na temelju Ustava, međunarodnih propisa i zakona. To su prava koja im pripadaju kao i svim drugim građanima. U tijeku psihijatrijskog tretmana, osobe s duševnim smetnjama imaju i ona prava koja im pripadaju zbog specifičnosti njihovog zdravstvenog stanja te prava na zaštitu od postupaka kojima se mogu kršiti njihova temeljna ljudska prava i slobode. Odredbom iz čl. 14. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama popisana su prava osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskom liječenju.
Za vrijeme boravka u psihijatrijskoj ustanovi, neka od tih prava mogu se ograničiti, a to su ova prava:
- družiti se s drugim ustanovama u bolnici i primati posjete
- o svom trošku slati i primati, bez nadzora i ograničenja, poštu, pakete i tiskovine, telefonirati, te koristiti elektroničku tehnologiju i komunikaciju te
- posjedovati predmete za osobnu uporabu.
Ta se prava za vrijeme boravka u psihijatrijskoj ustanovi, međutim, mogu ograničiti samo ako postoji opravdana sumnja da osoba s duševnim smetnjama nastoji pribaviti alkohol, drogu ili oružje, dogovara se o bijegu ili počinjenju težeg kaznenog djela ili bi korištenje tih prava moglo teško narušiti zdravlje ii sigurnost osobe.
Primjeri kada se ova prava ne mogu ograničiti su:
- druženje sa osobama sklonim uživanju alkohola ili droga ako ne postoji opasnost da će osoba s duševnim smetnjama pribaviti ta sredstva ovisnosti;
- komunikacija sa tijelima državne uprave ili sudovima radi pritužbe na rad djelatnika psihiajtrijske ustanove;
- radi zaštite imovine osobe s duševnim smetnjama (npr. uzimanje mobilnih telefona radi sprječavanja krađe u bolnici).
Određena prava iz čl. 14. st. 1. Zakona mogu ostvarivati i osoba od povjerenja te zakonski zastupnik osobe s duševnim smetnjama. Radi se o pravima koja inače može koristiti i osoba s duševnim smetnjama, kao npr. pravo na obaviještenost, podnošenje pritužbi i dr.
Važno je pravo osobe s duševnim smetnjama da može podnositi pritužbe izravno ravnatelju bolnice ili voditelju odjela i na njih dobiti usmene odgovore odmah, a pisane na njezin pisani zahtjev najkasnije u roku od osam dana. Propust ravnatelja bolnice ili voditelja odjela da dadu odgovore na takve pritužbe, odnosno uskrata bilo kojih prava iz navedene zakonske odredbe za sobom povlači i prekršajnu odgovornost.