Europski sud za ljudska prava objavio je danas odluku u predmetu Đorđević protiv Hrvatske u kojem su utvrđene povrede prava na zaštitu od nehumanog i degradirajućeg postupanja, zaštitu privatnog života te prava na učinkovito pravno sredstvo koje je Hrvatska povrijedila na štetu dvoje podnositelja – Dalibora Đorđevića (sina) i Radmile Đorđević (majke).
Podnositelj Dalibor Đorđević osoba je s teškim mentalnim i tjelesnim invaliditetom zbog kojega je lišen poslovne sposobnosti, a majka Radmila Đorđević se brine o njegovim osnovnim životnim potrebama. Oboje žive u Zagrebu. U periodu od 2008. do 2011. godine Dalibora Đorđevića i njegovu majku kontinuirano su fizički i psihički zlostavljala djeca iz obližnje osnovne škole. Iako su se na zlostavljanje požalili više puta policiji, socijalnim službama i pravobranitelju, ništa nije poduzeto da bi ih se zaštitilo i da bi se spriječilo daljnje zlostavljanje, pa je Europski sud utvrdio povrede Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnjih sloboda počinjene na njihovu štetu.
Đorđević protiv Hrvatske
Prijevod dijela priopćenja Europskog suda za ljudska prava
Osnovne činjenice
Podnositelji, Dalibor Đorđević i Radmila Đorđević, sin i majka, hrvatski su državljani rođeni 1977. i 1956. godine i žive u Zagrebu (Hrvatska). Dalibor Đorđević je lišen poslovne sposobnosti zbog mentalnog i tjelesnog invaliditeta kao rezultata bolesti iz ranog djetinjstva. O njemu se brine majka, a ta briga uključuje hranjenje, oblačenje i pranje. Majka mu također pomaže u kretanju jer su mu stopala teško deformirana.
Dalibor i njegova majka tuže se da su ih između srpnja 2008. i veljače 2011. godine kontinuirano zlostavljala djeca iz obližnje osnovne škole i da ih vlasti nisu adekvatno zaštitile. Tijekom tog perioda zabilježeni su brojni incidenti – djeca su im zvonila na vrata u kasnim satima, vandalizirala njihov balkon i vrijeđala ih. Ti su napadi duboko uznemirili i prestrašili Dalibora. Dalibor i njegova majka smatraju da se zlostavljanje dešavalo zbog njegovog invaliditeta i njezinog srpskog porijekla. U raznim prilikama Dalibor i njegova majka požalili su se različitim vlastima, uključujući socijalne službe i pravobranitelja. Više puta obavijestili su i policiju o incidentima i zatražili pomoć. Policija je, postupajući po svakom događaju, došla na mjesto događaja i ponekad samo rekla djeci da se raziđu ili prestanu stvarati buku. Također su ispitali nekolicinu djece i zaključili da su, iako priznavši počinjenje nasilničkog ponašanja prema Daliboru, bili premladi da bi kazneno odgovarali.
Brojna medicinska dokumentacija o Daliborovom stanju pokazuje da su liječnici utvrdili kako je bio pod velikim stresom zbog napada djece na njega i preporučili mu psihoterapiju kao i sigurno te mirno okruženje.
U skladu sa člancima 3, 8, 14 (zabrana diskriminacije) i 13 [Europske konvencije o ljudskim pravima] podnositelji su se požalili da ih vlasti nisu adekvatno zaštitile od zlostavljanja počinjeno od strane lokalne djece.
Odluka suda
Nehumano, degradirajuće i ponižavajuće postupanje – članak 3
Sud je utvrdio da je Dalibor bio stalno zlostavljan i, za posljedicu, osjećao se bespomoćno i uplašeno kroz dulji vremenski period. Jednom prilikom bio je i fizički ozlijeđen. Takvo postupanje bilo je dovoljno ozbiljno da mu se pruži zaštita iz članka 3.
Vlada RH nije navela koje vlasti se mogu smatrati odgovornima za poduzimanje adekvatnih mjera za zaustavljanje zlostavljanja. Također nije ukazala niti na jedan pravni put koji bi mogao neposredno pomoći Daliboru i spriječiti daljnje zlostavljanje. Prema tome, Dalibor i njegova majka nisu morali iskoristiti sve pravne puteve koje bi sugerirala Vlada i njihove su pritužbe oglašene prihvatljivima.
U vezi Dalibora, sud je utvrdio da nasilničko ponašanje koje spada pod članak 3 u pravilu zahtjeva kazneni progon protiv počinitelja. No, uzimajući u obzir mladu životnu dob Daliborovih zlostavljača, bilo ih je nemoguće kazneno sankcionirati. Nadalje, njihova djela, kada se promatraju odvojeno nisu morala predstavljati kazneno djelo, no kada se promatraju u cjelini mogu se pokazati protivnima članku 3.
Još je u srpnju 2008. godine Daliborova majka prijavila policiji da je njezin sin kontinuirano zlostavljan. Nakon toga, opetovano je kontaktirala policiju sa novim pritužbama, o čemu je također izvijestila pravobranitelja i socijalne službe. Prema tome, vlasti su bile svjesne situacije.
Kada je policija ispitala neku djecu o incidentima ona nije učinila niti jedan ozbiljni pokušaj da ocijeni o čemu se doista radilo. Policija je izvijestila da su djeca uznemiravala Dalibora, ali iz toga nije uslijedio nikakav konkretni postupak. Policija nije donijela nikakve odluke i nisu uspostavljeni mehanizmi praćenja koji bi prepoznali i spriječili daljnje zlostavljanje. Sud je pogodila činjenica da socijalne službe ni na koji način nisu bile uključene i da Dalibor nije primio nikakvu podršku. Zaključio je da, pored odgovora na specifične incidente, nikakav postupak opće prirode nije poduzet od strane relevantnih vlasti, bez obzira što su znali da je Dalibor sistematski napadan i da će se zlostavljanje vjerojatno događati i u budućnosti.
Prema tome, utvrđena je povreda članka 3 na štetu Dalibora Đorđevića.
Zaštita privatnog i obiteljskog života – članak 8
Sud je ponovio da prema članku 8 države nisu samo dužne ne naškoditi pojedincima nego da također imaju dužnost zaštititi moralni integritet pojedinaca od postupaka drugih ljudi. Uzimajući u obzir da su Dalibor i njegova majka bili izloženi opetovanom zlostavljanju, to je ostavilo negativne posljedice također i na majčin privatni i obiteljski život. Na isti način kao što vlasti nisu poduzele niti jednu relevantnu mjeru da bi spriječile daljnje zlostavljanje njenog suda one su propustile i nju zaštititi.
Stoga je utvrđena povreda članka 8 na štetu Radmile Đorđević.
Zabrana diskriminacije (članak 14)
Sud je utvrdio da Zakon o suzbijanju diskriminacije koji je u Hrvatskoj na snazi sadrži specifične odredbe koje se odnose na diskriminaciju na osnovi zdravstvenog stanja ili invaliditeta kao i na osnovi etničke pripadnosti. Diskriminacija je na sličan način zabranjena Ustavom RH i Europskom konvencijom koja se direktno primjenjuje u Hrvatskoj. Prema tome, Dalibor i njegova majka mogli su pokrenuti sudske postupke pred običnim hrvatskim sudovama i, u slučaju da ne ostvare svoja prava, pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom. Obje instance su učinkoviti pravni putevi u konvencijskim terminima. Kako podnositelji nisu pokušali iskoristiti te pravne puteve, njihova pritužba je po članku 14 oglašena neprihvatljivom.
Učinkovito pravno sredstvo – članak 13
Sud je već utvrdio da Dalibor i njegova majka nisu mogli podnijeti pritužbu zbog zlostavljanja i nasilja. Stoga je utvrdio da oni nisu imali na raspolaganju učinkovito pravno sredstvo u vezi svojih pritužbi po članku 3 i 8 Konvencije, zlog čega je utvrđena i povreda članka 13.
Pravična naknada – članak 41
Sud je odredio da će Hrvatska Daliboru i njegovoj majci isplatiti 11.500 EUR na ime neimovinske štete i 3.856 EUR za troškove.