Thomas Szasz, psihijatar koji je knjigom s naslovom „Mit duševne bolesti“ objavljenom 1961. godine propitao legitimitet svoje struke i postavio intelektualne osnove za generacije kriticizma te razvoj pokreta psihijatrijskih pacijenata i aktivista, čime je stekao i brojne neprijatelje među svojim kolegama psihijatrima, preminuo je New Yorku u dobi od 92 godine, kako prenosi New York Times.

Dr. Szasz je objavio svoj kritički osvrt u vrijeme kada je psihijatrija bila posebno osjetljiva. Kako su teorije Sigmunda Freuda padale u zaborav, psihijatrija se pokušavala više orijentirati u medicinskom smjeru i nastojala uspostaviti u empirijskim okvirima. Kako je i sam stekao trening prema principima Sigmunda Freuda, Dr. Szasz vidio je psihijatrijsko utemeljenje u medicini kao nestabilno, a njegova knjiga smjestila je psihijatrijsku disciplinu „u društvo alkemije i astrologije“.

Knjiga je postala veoma popularna u krugovima stručnjaka koji se brinu o duševnom zdravlju, jednako kao i biblija za one koji su se osjećali zlostavljano u sustavu brige o duševnom zdravlju.

Dr. Szasz protivio se tretmanima prisile, kao što je prisilno zatvaranje te korištenju psihijatrijske dijagnostike na sudovima, nazivajući obje prakse neznanstvenima i neetičnima. Ubrzo je smješten u društvo drugih prominentnih kritičara psihijatrije, uključivo sa kanadskim sociologom Ervingom Goffmanom i francuskim filozofom Michelom Focaultom.

Edward Shorther, autor djela „Povijest psihijatrije: od doba sanatorija prema dobu Prozaca“ (1997), nazvao je dr. Szasza „najvećim antipsihijatrijskim intelektualcem“.

„Zajedno“, dodao je, „nastojali su učiniti sve kako bi spriječili da ljudi koji nisu imali bolest mozga uzimaju bilo kakve lijekove ako su njihovi stvarne teškoće bili samo ‘životni problemi’“.

Napad na psihijatriju imao je određenog smisla 50-ih godina, kazao je dr. Shorter, ali ne i kasnije, kada je psihijatrija započela razvijati znanstveni pristup.

Za one koji su skeptični prema modernoj psihijatriji, međutim, dr. Szasz bio je utemeljiteljska ličnost.

„Nismo se slagali u svemu, kao što je bilo njegovo viđenje da nema duševnih bolesti“, rekla je Vera Hassner Sharv, predsjednica i osnivačica Saveza za istraživanje zaštite ljudi, grupe koja zagovara prava pacijenata, i dugogodišnja kritičarka psihijatrije. „Ali njegova poruka da se ljude stvara bolesnima, označava i zatim izdvaja iz društva dok ih iskorištava industrija kojom dominiraju lijekovi – tu je on bio vrlo vrijedan“.

Dr. Szasz autor je stotina članaka i više od 30 knjiga, uključujući djela „Ideologija i ludilo: eseji o psihijatrijskoj dehumanizaciji čovjeka“ (1970) te „Psihijatrijsko ropstvo: kada se zatvaranje i prisila maskiraju kao lijek“ (1977).

Njegovo priključivanje Scijentološkoj crkvi 1969. godine narušilo mu je ugled među mnogim saveznicima. Iako nije i sam bio scijentolog, te se kasnije i distancirao od crkve, dijelio je njihove religijske stavove prema psihijatriji.

Dr. Szasz protivio se namjeri Američkog psihijatrijskog društva da proširi spektar dijagnoza u svojem novom priručniku.

„Zapravo, reći ću da sam ga cijenio, iako mislim da je potpuno pogriješio o prirodi shizofrenije“, kazao je dr. E. Fuller Torrey, osnivač Centra za zagovaranje tretmana u Arlingtonu, koji podupire uvođenje strožih zakona za tretman osoba sa teškim duševnim smetnjama. „No, on je dao velik doprinos pitanju zloupotrebe psihijatrije. Njegova poruka danas je važna“.

Thomas Stephen Szasz rođen je 15. travnja 1920. u Budimpešti. S roditeljima se preselio u Cincinnati 1938. godine kada je kao mladić postao vrhunski student. Stekao je zvanje fizičara na Sveučilištu u Cincinnatiu te na istom sveučilištu diplomirao medicinu 1944. godine.

Dr. Szasz je široko bio prepoznat kao govornik te su mu dodijeljeni deseci nacionalnih i međunarodnih nagrada. Do kraja svojeg života nastavio je propitivati psihoterapiju, praksu za koju je bio školovan i prema kojoj je postao toliko skeptičan.