Dana 25. travnja 2013. godine Europski sud za ljudska prava donio je odluku u predmetu M.S. protiv Hrvatske, kojom je utvrđena povreda prava podnositeljice na privatni život (čl. 8. Europske konvencije) zbog nedostataka u kaznenom postupku koji je podnositeljica pokrenula te zbog nezakonitog pokretanja postupka za lišenje njezine poslovne sposobnosti.

Utvrđene činjenice

Podnositeljica je između 2002. i 2007. godine uputila nadležnoj policijskoj postaji 137 poziva u vezi sa restoranom iznad kojeg se nalazio njezin stan zbog uznemiravanja javnog reda i mira, a povodom čega su vlasnik restorana i djelatnici bili prekršajno osuđivani. Također, zbog ekscesivne buke iz restorana, žalile su se i druge osobe koje su u toj zgradi živjele. Zbog širenja neugodnih mirisa iz restorana i buke, deseci građana potpisali su i peticiju.

U svibnju 2003. godine podnositeljica i njezina sestra pokrenule su privatni kazneni postupak pred nadležnim Općinskim sudom sa optužbom da ih je zaposlenik tog restorana M.Č. verbalno i fizički napao. U tom postupku, 2005. godine M.Č. je oglašen krivim, a podnositeljica i njezina sestra su pak oglašene krivima da su uvrijedile M.Č. Zbog proceduralnih razloga (nije sudio sudac nego sudački vježbenik), nadležni Županijski sud ukinuo je tu presudu i vratio je u ponovni postupak. U 2008. godini postupak protiv podnositeljice i njene sestre je obustavljen, a nastavljen je protiv M.Č.

U travnju 2009. godine, sudac koji je vodio ponovljeni postupak (tužba podnositeljice i njene sestre protiv M.Č.) saznao je da je nadležni Centar za socijalnu skrb pokrenuo postupak za lišavanje poslovne sposobnosti podnositeljici i njezinoj sestri na osnovi tvrdnje da su obje neubrojive te im je zbog toga imenovao posebne skrtbnike. Na upit suda o tome da li u ime podnositeljice i njezine sestre žele nastaviti postupak protiv M.Č., skrbnici se nisu očitovali, pa je slijedom toga sud obustavio kazneni postupak protiv M.Č. Iako su se podnositeljica i njezina sestra žalile, rješavajući o žalbi nadležni Županijski sud utvrdio je da kazneni postupak više nije moguć zbog apsolutne zastare.

Prethodno tome, još u kolovozu 2006. godine, vlasnik gore navedenog restorana M.M. podigao je protiv podnositeljice i njezine sestre privatnu kaznenu tužbu zbog uvrede. Na zahtjev suda, obavljeno je psihijatrijsko vještačenje podnositeljice i njezine sestre te je utvrđeno da u vrijeme počinjenja djela nisu bile ubrojive. U 2010. godini postupak je obustavljen na temelju duševne bolesti podnositeljice i njene sestre.

U travnju 2008. godine sud koji je vodio prethodno navedeni postupak obavijestio je nadležni Centar za socijalnu skrb da su podnositeljica i njezina sestra oglašene kao neubrojive. Slijedom toga, isti Centar je obaviješten od strane psihijatra K.R. sa izvješćem o vještačenju podnositeljice i njezine sestre, pojašnjavajući da je vještačenje proveo bez da ih je pregledao jer se nisu odazivale na pozive za vještačenje. To je vještačenje stoga provedeno samo na temelju podataka iz kaznenog spisa. Vještak je utvrdio da su podnositeljica i njezina sestra osobe koje boluju od manifestne duševne bolesti koja se izražava kao psihoza sa paranoidnim karakterom usmjerena na M.M. kao vlasnika gore navedenog restorana, a što se očituje i time da se konstantno žale na postupke državnih službi i drugih osoba, šalju pritužbe i telefaks poruke ukazujući na povredu svojih prava.

U lipnju 2008. godine nadležni Centar za socijalnu skrb pokrenuo je pred nadležnim Općinskim sudom postupak da se podnositeljici i njezinoj sestri liši poslovna sposobnost. U siječnju 2009. godine taj je sud zatražio da se provede vještačenje podnositeljice i postupak pred sudom je još u tijeku.

Odluka Europskog suda za ljudska prava

U vezi kaznenog postupka

Podnositeljica se žalila Sudu da joj nacionalne vlasti nisu nisu pružile odgovarajuću zaštitu od nasilnih napada privatnog pojedinca. Vlada je tvrdila da podnositeljičine tvrdnje nisu bile vjerodostojne jer je podnosila velik broj pritužbi policiji i državnom odvjetništvu koje nisu bile osnovane te da je policija utvrdila da podnositeljicu nitko nije napao.

Europski sud je, međutim, zaključio da činjenice koje su vezane uz sam događaj za koji je podnositeljica privatnom tužbom pokrenula kazneni postupak nikada nisu kompetentno utvrđene pred sudbenim vlastima, s obzirom da je taj kazneni postupak obustavljen zbog okolnosti da je podnositeljici imenovan poseban skrbnik koji se nije očitovao o daljnjem tijeku postupka. Zbog toga, kao i okolnosti da je kazneni postupak pred nacionalnim sudom trajao gotovo šest godina, Europski sud je utvrdio da je u tom slučaju postupak nacionalne sudbene vlasti bio do te mjere defektan da je time država prekršila pozitivnu obvezu zaštite prava na privatni život podnositeljici (čl. 8. Konvencije).

U vezi postupka za lišavanje poslovne sposobnosti

Podnositeljica se žalila da je pokretanje postupka za njezino lišavanje poslovne sposobnosti povrijedilo njeno pravo na poštivanje privatnog života.

Vlada Republike Hrvatske tvrdila je da samo pokretanje postupka za lišenje poslovne sposobnosti ne ulazi u sferu privatnog života osobe, već se to dešava tek onda kada odluka suda o lišenju poslovne sposobnosti postane konačna, a da je u tom postupku radi zaštite njezinih prava imenovan djelatnik toga centra kao poseban skrbnik. Po pitanju zakonitosti, Vlada je ukazala da se postupak provodi na temelju Obiteljskog zakona, a da je nadležni Centar za socijalnu skrb odlučio pokrenuti taj postupak zato što je podnositeljica ugrožavala prava drugih. Također, Vlada je tvrdila da je zaštita prava drugih legitimna svrha i nužna u demokratskom društvu jer je podnositeljica, zbog svoje duševne bolesti, podnosila brojne kaznene i druge pritužbe protiv različitih osoba.

Europski sud je prvo utvrdio da razlozi Centra za socijalnu skrb da pokrene postupak za lišavanje poslovne sposobnosti nekoj osobi moraju biti uvjerljivi, a da je način na koji je obavljen medicinski predgled podnositeljice nezadovoljavajuć jer ju liječnik nije osobno pregledao nego je o njezinom zdravstvenom stanju donio odluku na temelju dokumentacije.

Nadalje, taj je Sud zaključio da se ne može očekivati od djelatnika Centra za socijalnu skrb koji je pokrenuo postupak za lišenje poslovne sposobnosti podnositeljice da će se protiviti ili preispitivati takav postupak. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da nacionalni zakon ne traži da stranku zastupa nezavisni pravnik, bez obzira na vrlo ozbiljnu prirodu postupka i njegovih mogućih posljedica.

Iako je državi u takvim postupcima ostavljena margina slobodne procjene, Sud je utvrdio da Centar za socijalnu skrb nije svoj prijedlog podupro primjerenim opravdanjem, argumentima i dokazima, niti je podnositeljica imala priliku o tome se očitovati prije pokretanja postupka za lišenje poslovne sposobnosti.

Imajući u vidu specifičnu situaciju kada se zahtjev Centra za socijalnu skrb temeljio isključivo na izvješću psihijatra koji nikada nije imao bilo kakav kontakt sa podnositeljicom, kada takav kontakt nije imao niti sam Centar i kada podnositeljica nije imala bilo kakvu povijest duševne bolesti, Sud je smatrao da je pokretanje postupka za lišenje poslovne sposobnosti bilo nezakonito, nije imalo legitimnu svrhu i nije bilo nužno u demokratskom društvu, čime je povrijeđeno pravo podnositeljice na privatni život.

Udruga Sjaj će u povodu ovog predmeta, također pratiti njegovo izvršenje te o tome informirati Odbor ministara Vijeća Europe.