Europski sud za ljudska prava donio je odluku u predmetu Sykora protiv Češke Republike kojom je uvrdio višestruke povrede ljudskih prava podnositelja koji je u potpunosti lišen poslovne sposobnosti.

Podnositelj se požalio Sudu da je bio nezakonito zadržan u psihijatrijskoj ustanovi u periodu od 20 dana isključivo na temelju odluke skrbnika, koji s njime nikada nije razgovarao prije niti ga je bilo kada upoznao, te da na bilo koji način nije mogao utjecati na odluku skrbnika. Europski sud utvrdio je da niti jedan nacionalni sud nije preispitao zakonitost zadržavanja podnositelja u psihijatrijskoj ustanovi što bi bila uobičajena procedura kod prisilnih hospitalizacija, s obzirom da je skrbnik podnositelja dao pristanak pa se smatralo da je podnositelj u toj ustanovi dobrovoljno zadržan. Slijedom toga Sud je zaključio da iako je podnositeljevo zadržavanje u psihijatrijskoj ustanovi po nacionalnom pravu bilo dobrovoljno, ono nije bilo zakonito zato što podnositelj nije mogao koristiti bilo kakve zaštitne mehanizme protiv proizvoljnosti odluke skrbnika. Time je utvrđena povreda čl. 5. st. 1. Konvencije na štetu podnositelja – pravo na slobodu. Također, podnositelj se pžalio sudu da time što je bio pod skrbništvom nije imao pravo zatražiti bilo kakvu sudsku zaštitu u svojem slučaju. Sud je utvrdio da nacionalni sudovi nisu bili nadležni intervenirati u podnositeljevom slučaju s obzirom da se njegovo smještaj u psihijatrijskoj ustanovi smatrao dobrovoljnim, iz čega je također utvrdio povredu prava na slobodu podnositelja (čl. 5. st. 4. Konvencije).

Podnositelj se požalio da mu je postupkom za lišenje poslovne sposobnosti povrijeđeno pravo na privatni život. Sud je utvrdio da u nacionalnim postupcima podnositelj nije bio saslušan, nije bio čak niti informiran da se vode postupci za lišenje poslovne sposobnosti, da u tim postupcima nije imao odgovarajućeg pravnog zastupnika, niti je podnositelju dostavljena odluka o lišenju poslovne sposobnosti te da je medicinski pregled bio neodgovarajuć slično kao što je postupak i u Hrvatskoj na što je Sud stavio pažnju na odluku u predmetu X i Y protiv Hrvatske.Time je utvrđena povreda prava na privatni život podnositelja (čl. 8. Konvencije).

Sud je podnositelju dodijelio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 20.000 EUR.

Sve odluke Europskog suda za ljudska prava obvezujuće su i za Republiku Hrvatsku neovisno o zemlji članici Vijeća Europe u kojoj je nađena povreda ljudskih prava i hrvatsko zakonodavstvo i praksa moraju slijediti pravna stajališta tog Suda.

Udruga Sjaj je tijekom 2010. godine sa Centrom za zagovaranje u području mentalnog zdravlja provela istraživanje u psihijatrijskim ustanovama u Hrvatskoj kada smo utvrdili da sesmještaj osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskim ustanovama uz pristanak skrbnika smatra dobrovoljnim i te osobe nemaju pravo koristiti zaštitne mehanizme iz Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Ova odluka Europskog suda za ljudska prava potvđuje da i Republika Hrvatska krši prava na slobodu osobama s duševnim smetnjama koje su lišene poslovne sposobnosti.

U tijeku je izrada novog Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama te je Ministarstvo pravosuđa formiralo radnu skupinu koja bi trebala izraditi taj propis. Naravno, i tu su moguće intervencije kako bi se zakonodavstvo uskladilo sa praksom Europskog suda za ljudska prava no, na žalost, niti jedan član radne skupine nije stručnjak iz područja obiteljskog prava pa su tako osobe lišene poslovne sposobnosti ostale potpuno zanemarene.

Udruga Sjaj uputit će slijedom navedene odluke Europskog suda za ljudska prava Ministarstvu pravosuđa prijedlog da u radnu skupinu uključi stručnjaka iz područja obiteljskog prava te zatražiti da se na odgovarajući način izmijene odredbe Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama kako bi se spriječilo daljnje kršenje prava građana.